Bes i ljubav, strah i poverenje

Prirodno je da u svakom razgovoru (razmeni) bude otvoren dvosmerni tok – ulazni, slušanje (primanje poruke, znakova i nagoveštaja sagovornika) i izlazni, govorenje (odašiljanje poruke). Na taj način postižu se ravnoteža i stabilnost odnosa. Poželjno je da primanje prethodi davanju kako bi odgovor mogao da bude što više prilagođen okolnostima.

Izlazni smer podrazumeva istupanje ka svetu, iznošenje spolja nečeg našeg što je bilo unutra, izražavanje. Takođe, to je i davanje – pružanje nečega drugome. Izlazni smer je iznošenje raznih znanja, osećanja, vrednosti, verovanja, saveti… Ovo je uglavnom manja zagonetka od ulaznog smera. Ulaz omogućava prijem podataka iz spoljašnjeg sveta. Deo njih se tiče samog tog sveta i služi za procenu povoljnosti okolnosti i drugih ljudi. Odatle crpemo saznanja šta je drugima potrebno i u skladu sa tim bolje možemo da im pomognemo. Drugi deo ovih podataka iz spoljašnjeg sveta odnosi se na reakciju sveta na nas, na primer, pohvale i kritike. I treći kolosek primanja omogućava nam da saznamo šta se dešava u nama samima, to su doživljaji sopstvenih snaga i slabosti.

Uz pomoć ove ulazno – izlazne povratne sprege, i pre svega zahvaljujući primanju, stvaramo sliku o svetu i sliku o sebi. Ove dve slike su važni činioci koji dalje utiču na izbor naših životnih puteva. Ukoliko neki deo sprege ne radi kako treba, stvaramo iskrivljene slike o sebi i svetu, i idemo pogrešnim putevima.

U ovom svetlu zanimljivo je razmotriti Modalitete rizika i zaštite Čarlsa R. Kelija (1922-2005). Oni govore o pravilnosti ispoljavanja osećanja u zavisnosti od okolnosti u kojima se nalazimo. Ako su uslovi povoljni na snazi je modalitet rizika (osoba se oseća bezbednom da istražuje i rizikuje). Izlazni smer čine doživljaji ljubavi i radosti, a ulazni poverenja i prijemčivosti. U suprotnom, kada su okolnosti ugrožavajuće, koristimo modalitet zaštite. Doživljaj koji stvara izlazni smer je bes, a ulazni strah. Uz pomoć besa i straha štitimo se od nepovoljnih okolnosti (fight or flight). Ako čujemo jak zvuk, trgnućemo se, osetićemo strah, pogledati šta se dešava i skloniti ako se ka nama kreće opasnost. Ili kada neko želi da na nas prebaci svoj deo posla, ako osetimo ljutnju ona će nas pokrenuti da mu se suprotstavimo i izbegnemo nepravdu.

Osećanja nisu nešto nepoželjno, ometajuće, bez reda i pravila. Ove pravilnosti u ispoljavanju osećanja čoveku omogućavaju da se svrsishodno kreće kroz život. Ona su i značajni izvori doživljaja punoće života. Nezgoda je u tome što mi ne reagujemo direktno na uslove u kojima se nalazimo nego na našu procenu tih uslova. Ukoliko nam je procena iskrivljena, naše delovanje neće biti primereno, a osećanja će umesto usmerivača i pokretača postati kočnice. Ova iskrivljenja najčešće započinju tokom detinjstva kada naučimo da neka osećanja nisu poželjna.

Modaliteti rizika i zaštite osvetljavaju još jednu nevolju. Budući da bes i ljubav koriste isti kolosek – izlazni, ukoliko smo nekada „pokvarili“ svoju moć da zdravo doživljavamo i ispoljavamo bes, ovo će se odraziti i na našu sposobnost da zdravo doživljavamo i ispoljavamo ljubav. Ako je sputano jedno, sputano je i drugo. Isto važi i za strah i poverenje. Ako nismo u mogućnosti da u strašnoj situaciji osetimo strah, ili se preterano plašimo, imaćemo problem da uspostavimo odnose poverenja.

 



Share

Facebook stranica: Car je go – šta ćemo sad @CarJeGoStaCemoSad

Ukoliko želite da dobijate obaveštenja o novim sadržajima na sajtu, upišite svoj e-mail:

Upišite kod y626 ->

Bez odobrenja autora zabranjeno je kopiranje i objavljivanje sadržaja na drugim mestima.
Created 2020-2022 by Telesna psihoterapija | All Rights Reserved |