Greške i grešnici

Od detinjstava nas uče da je jako strašno i loše, nedopustivo, praviti greške. I u školi i kod kuće su to često najneprijatniji trenuci, taj doživljaj da si pogrešio, da nešto ne znaš, kao da sa tobom nešto nije u redu.

Kada odrastemo ova stega ostaje, činimo sve što je u našoj moći da izbegnemo ili prikrijemo dešavanja u kojima nešto nismo uradili kako treba. Mnoge nevolje postaju velike baš zato što je nekome teško da prizna da je pogrešio. A to priznavanje jeste vrlo vrlo teško jer se odnosi na ono što je usađeno skoro pa u našu srž – ne smeš da pogrešiš!! To je mnogo dubok i težak osećaj.

Ipak, do nekih stvari je skoro nemoguće doći ukoliko se ne isprobava i ne greši. Važno je samo truditi se da ozbiljno ne ugrozimo ni sebe ni druge, i iz grešaka učiti i ne ponavljati ih.

Osobi koja je pogrešila dovoljno je teško samoj sa sobom. Često joj je toliko teško da svoje greške nje ni svesna. Da li će je sebi priznati i prestati da je pravi zavisi pre svega od nje same. Mi kao okolina možemo donekle da doprinesemo.

Da bi osoba koja je pogrešila priznala svoju grešku potrebna joj je podrška a ne kritika i kažnjavanje. Ali važno je znati da razumevanje i pružanje podrške ne znači ponašati se na svoju štetu, puštati drugog da nas „gazi“ i ugrožava. Na ovom mestu počinje da se zapetljava čvor, jer kako znati gde je granica? Takođe, nije uvek moguće napraviti razliku između onoga što smo naučili da je naša dužnost i onoga što zaista želimo da istrpimo kako bismo nekom pružili podršku. Zato se najčešće nalazimo u jednoj gustoj mreži zbunjujućih i suprotnih osećanja, kojom je lakše ne baviti se i odstraniti je iz svesti. Nije nam lako.

 



Share

Facebook stranica: Car je go – šta ćemo sad @CarJeGoStaCemoSad

Ukoliko želite da dobijate obaveštenja o novim sadržajima na sajtu, upišite svoj e-mail:

Upišite kod h624 ->

Bez odobrenja autora zabranjeno je kopiranje i objavljivanje sadržaja na drugim mestima.
Created 2020-2022 by Telesna psihoterapija | All Rights Reserved |